Toyota Celica (1970–1977)
Japanski Mustang
Prva generacija Toyote Celice se možda nije gurala u prvi plan kao slavna Supra, niti je jurila kultni status Mazde RX-7 ili Datsuna Z. Ipak, malo koji japanski automobil tog doba uspio je tako skladno da spoji stil, agilnost i pristupačnost u jedan uvjerljiv paket kao što je to učinila Celica...
Krajem šezdesetih japanski proizvođači automobila počeli su ozbiljno gledati prema Zapadu. Toyota je željela model koji će se dopasti mlađim kupcima, biti pristupačniji od egzotične 2000GT i dovoljno atraktivan da se nametne sve jačoj konkurenciji iz Evrope i Sjedinjenih Država. Tako je 1970. predstavljena Celica, elegantan fastback coupe zasnovan na mehaničkoj arhitekturi Corolle.
U trenutku kada su Mustang i Capri dominirali u svojim segmentima, Toyota je ponudila istočnjačku interpretaciju sportskog automobila koji je bio lagan, pouzdan i ekonomičan model koji se ipak mogao pohvaliti dinamikom i stilom. Koncept je brzo prepoznat i u inostranstvu, pa Celica postaje jedan od prvih Toyotinih modela koji se ozbiljno probio na globalno tržište.
Prva Celica bila je iznenađenje već na prvi pogled jer je imala dugački poklopac motora, kompaktnu kabinu i sportsku siluetu. Toyota je kombinovala čiste, jednostavne linije sa elementima inspirisanim američkim pony-car modelima, što je Celici dalo prepoznatljiv karakter.
Unutrašnjost je bila tipična za sedamdesete sa tankim sportskim sjedištima, tri okrugla instrumenta i finim detaljima u imitaciji drveta. Za razliku od mnogih konkurenata, Celica je bila solidno sklopljena i nudila je ergonomiju kakva se u to vrijeme nije često viđala kod sportskih kupea.
Ispod lijepog tijela krila se provjerena mehanika jer je Celica koristila pogon na zadnje točkove, ručne mjenjače s brzim hodovima i laganu konstrukciju koja je garantovala živost u vožnji. Toyota je od početka željela model koji će biti pouzdan i jednostavan za održavanje, pa nije posezala za komplikovanim rješenjima.
U zavisnosti od tržišta, isporučivala su se dva mjenjača i to četverostepeni i petostepeni ručni, a kasnije i automatski trostepeni. Vješanje je bilo jednostavno, ali uravnoteženo: naprijed ramena i opruge, pozadi čvrsta osovina s lisnatim oprugama ili zavisno od verzije, nešto sofisticiranije rješenje s kojom se poboljšavala stabilnost pri većim brzinama.
Tokom sedam godina proizvodnje Celica prve generacije dobila je čitav spektar motora, a osnovu su činili provjereni Toyotini četvorocilindarski agregati, od ekonomičnih 1.4 i 1.6 litara pa sve do živahnijeg 2.0 pogonskog sklopa.
Legendarni 2T-G bio je posebno slavljen među entuzijastima. Sa dvostrukom bregastom osovinom i sportskim karakterom, taj motor davao je Celici pravi karakter. Iako nije bila najbrža u klasi, lagana konstrukcija i tačna kontrola učinile su Celicu zabavnom u svakodnevnoj vožnji.
U ponudi su se smjenjivale različite opreme i posebne serije: ST kao osnovni sportski paket, GT kao jača verzija sa snažnijim motorima i dodatnom opremom, te GTV koji je bio istinska poslastica za japansko tržište, napravljena za vozače željne najboljeg odnosa mase i snage.
Svaka od ovih verzija imala je svoj karakter, ali je suština ostajala ista - Celica je uvijek nudila više dinamike nego što bi se očekivalo od Toyote tog doba.
Nasljeđe prve generacije Celice nadmašuje obične prodajne uspjehe. Prva Celica je počela da se proizvodi krajem 1970. godine, a linija te generacije trajala je do jula 1977. U tom periodu, ukupna proizvodnja prve generacije prema zvaničnim izvorima prešla je 1.200.000 vozila.
Prva generacija Celice nije bila samo uspješan model, nego i važna prekretnica za Toyotu. Upravo zahvaljujući njoj, marka je stekla reputaciju proizvođača zabavnih, ali i pouzdanih sportskih automobila. Tokom narednih decenija Celica će evoluirati, ulaziti u reli sport, osvajati svjetska prvenstva i postati jedna od najpoznatijih japanskih sportskih linija ikad.