Rodni list i lična karta novog vozila
Šta tačno znači homologacija automobila?
Homologacija je proces koji svaki novi model automobila mora proći prije nego što se plasira na tržište. To je postupak kojim se službeno potvrđuje da vozilo ispunjava sve propisane tehničke, sigurnosne i ekološke standarde za određeno tržište...
Bez homologacije nijedno vozilo se ne može legalno prodavati niti registrovati, jer praktično nije dokazano da je usklađeno sa važećim propisima. Homologacija je opširan i zahtjevan proces na čijem kraju se izdaje potvrda o homologaciji tipa vozila. Bez ove potvrde ne bi bilo ni proizvodnje, s obzirom na to da je neophodna prije plasiranja vozila na tržište. Ona garantuje da su ispunjene sve zakonske odredbe, koje se prvenstveno odnose na sigurnost, emisiju štetnih gasova i druge specifikacije automobila. Zakonske obaveze se razlikuju zavisno od tržišta na kojem se automobil prodaje. Primjera radi, na osnovu toga razlikuju se testovi neophodni za evropsko tržište od testova za Australiju ili zemlje u Persijskom zalivu.
Automobil kao građevinski kompleks – Proces homologacije počinje od pojedinačnih komponenti. Za njih proizvođač izdaje potvrdu o homologaciji, čime se formira osnov za homologaciju cijelog automobila. ,,Postoji približno pedeset komponenti, uključujući i stavke poput stakla, sigurnosnih pojaseva, svjetala i pneumatika”, objašnjava Lukáš Novotný, koordinator za homologaciju vozila Škoda Auto. On dodaje da samo proizvođač zahtjeva potvrde za sve komponente kako bi nastavilo sa sljedećim koracima u proceduri.
Potvrde o ispravnosti sistema rezultat su testiranja cijelog automobila i tokom ovog procesa potvrđuje se usklađenost sa približno šezdeset globalnih pravila i standarda EU. Njihov broj se razlikuje u zavisnosti od pogonskog sklopa automobila (da li je riječ o benzincu, dizelašu, „plug-in” hibridu ili električnom automobile), nivoa sistema za asistenciju i bezbjednosnih funkcija koje se koriste. Cio proces homologacije izvodi se uz saradnju sa nezavisnom tehničkom službom kao što su u Evropi TÜV, SÜD ili DEKRA, koja ima zvanično ovlašćenje za rad.
Proces homologacije u praksi izgleda ovako: proizvođač svjetala dizajnira i proizvede komponentu koja mora da ispuni pravne regulative i stekne svoju homologaciju. Proizvođač automobila može zatim koristiti samo komponentu koja je prošla kroz homologaciju, nakon čega i proces ugradnje u automobil i pravilno funkcionisanje moraju proći kroz proces homologacije, zbog čega je on često poprilično dugotrajan i iscrpljujući, a nerijetko i utiče na brzinu plasmana novog modela od trenutka predstavljanja do dolaska na svako pojedinačno tržište. U okviru homologacije, na primjer, provjerava se da li su „farovi” postavljeni na pravoj visini, da li su nosači sigurnosnog pojasa bezbjedni i da li blatobrani pokrivaju točkove tako da blato sa njih ne dospijeva na automobil.
Homologacija takođe zahtijeva i testove bezbjednosti pri sudaru kao i mjerenje emisije štetnih izduvnih gasova.
Potvrde o ispravnosti komponenti unose se u EU potvrdu o homologaciji tipa vozila, putem koje automobil stiče svoj sertifikat i bez kojeg ne bi mogao da se proizvede. Dokumentacija nakon homologacije može imati i 200 strana. Individualne potvrde, poput emisije štetnih gasova, mogu imati nekoliko stotina dodatnih stranica. Na osnovu EU tipa potvrde, svaki proizvedeni automobil dobija sertifikat o usaglašenosti, koji služi kao svojevrsni rodni list i neophodan je za početnu registraciju vozila i izdavanje tablice.
Međutim, proces homologacije se ovdje ne završava. Nakon dobijanja svih potvrda i pokretanja serijske proizvodnje, posao projektanata i specijalista za homologaciju se nastavlja. Automobili se unapređuju i modernizuju nakon predstavljanja, sa približno dva ciklusa tehničkih promjena svake godine kao dio unapređenja modela. Ukoliko je neka promjena važna za proces homologacije, što nije uvijek slučaj, sva odobrenja moraju biti ažurirana u skladu sa tim. Kada postoji nova verzija nekog modela, poput one sa sportskom ili „off-road” konfiguracijom, nije potrebno proći kroz proces homologacije od početka, već je potrebno nadograditi postojeće odobrenje.
Međutim, kod novih motora se mjere emisija štetnih izduvnih gasova i nivo buke, i ukoliko motor predstavlja najtežu varijantu koju nudi linija, neophodni su dodatni testovi bezbjednosti pri sudaru i sistema za kočenje. Homologacija je jedan složen, ispitno birokratski proces u okviru kojeg se pokušava potvrditi tehnička usklađenost novog automobila i propisa, te smanjiti bilo kakva mogućnost velikoserijskih anomalija koje bi prvenstveno mogle da utiču na funkcionalnost i sigurnost vozila.
HOMOLOGACIJA POLOVNJAKA
Osim homologacije novih vozila postoji i homologacija polovnih vozila, koja se sprovodi kao kontrolni proces u okviru svakog uvoza polovnih vozila izvan granica BiH na njenu teritoriju. Homologacija polovnih vozila kod uvoza znači da se svako mora pregledati pojedinačno i potvrditi da ispunjava domaće i evropske tehničke, sigurnosne i ekološke standarde prije carinjenja i registracije. U praksi, to je detaljna kontrola vozila (kočnice, svjetla, emisije, dokumentacija itd.) kojom država utvrđuje da li je konkretan polovnjak „dozvoljen” za upotrebu na putevima BiH i bez toga ga nije moguće legalno uvesti i registrovati.
U Bosni i Hercegovini cijena homologacije za polovno putničko vozilo (najčešća kategorija M1) košta oko 150 KM, što je osnovna administrativna naknada, dok za dodatne takse (potvrde, obrada dokumenata itd.) treba izdvojiti još od 50 do 100 KM. U praksi, homologacija najčešće košta od 200 do 300 KM, ako nema dodatnih ispitivanja. Ako vozilo nema potrebnu dokumentaciju (npr. COC dokument) ili kontrola zahtijeva dodatna tehnička mjerenja, cijena može biti i veća.